Venčanje u rimokatoličkoj crkvi

Potrebni dokumenti za venčanje u rimokatoličkoj crkvi

Dokumenti potrebni za venčanje u rimokatoličkoj crkvi:

  • potvrda o završenom tečaju koju zaručnici dostavljaju u župu u kojoj će obaviti venčanje.
  • ukoliko se nećete venčati u župi u kojoj ste kršteni, potrebni su vam krsni list i slobodni list koji pokazuje da nijedno od zaručnika nije ranije obavilo sakrament venčanja.

Zakazivanje termina u rimokatoličkoj crkvi

Pre svih planiranja, odmah nakon što odaberete datum venčanja, zakažite termin u crkvi.

Obred venčanja u rimokatoličkoj crkvi

Venčanje u rimokatoličkoj crkvi

Venčanje u rimokatoličkoj crkvi

Obred venčanja po pravilu obavljaju župnici. Ukoliko želite da vas venča neki drugi sveštenik, taj podatak blagovremeno morate prijaviti župniku crkve u kojoj  želite da se venčate, jer on to upisuje u vaše venčane dokumente. Ukoliko ne želite da se venčate u svojoj župnoj crkvi,  od župnika morate dobiti dopuštenje da možete da se venčate u drugoj odabranoj župi, kao i dopuštenje župnika župe koju ste odabrali

Zaručnici pre venčanja prolaze tečaj priprave za brak. Brak se sklapa u crkvi pred sveštenikom i dva svedoka (kumovi). Pred oltarom, pod sv. Misom ili bez nje, sveštenik pita svakog posebno, o slobodi njihove odluke i o spremnosti na doživotnu vernost, te o spremnosti, da prihvate i hrišćanski odgajaju decu. Zatim mladenci jedno drugome pružaju desnu ruku i izražavaju privolu: „Ja N. uzimam tebe N. za svoju zakonitu ženu (za svoga muža) i obećavam ti vjernost u dobru i zlu, u zdravlju i bolesti. Ljubit ću te i poštivati u sve dane života svoga.”

Zatim sveštenik blagoslovi vjenčane prstene, a mladenci ih stave na prst jedno drugome uz reči: „N. primi ovaj prsten u znak moje ljubavi i vjernosti. U ime Oca, Sina i Duha Svetoga.” Venčani prsteni podsećaju supružnike da su do smrti vezani ženidbenom vezom.

Sledi sveopšta (vernička) molitva i blagoslov mladenaca. Obred se može zaključiti molitvom Oče naš, (ako se slavi izvan sv. Mise) i blagoslovom.

Venčanje između katolika i pripadnika ostalih vera

Za sklapanje mešovitog braka (između katolika i krštena nekatolika), traži se dopuštenje crkvenih vlasti. U slučaju različitosti vere (između katolika i nekrštene osobe), za valjanost braka traži se izričit oprost od zapreke. Bitno je da supružnici ne isključuju prihvatanje bitne svrhe i svojstava braka, te da katolička strana potvrdi drugom supružniku da će sačuvati veru i sprovesti krštenje i katolički odgoj dece.

Razvod u rimokatoličkoj crkvi

Teški gresi protiv braka su: preljub, mnogoženstvo, odbacivanje plodnosti i razvod.

Rimokatolička Crkva dopušta telesnu rastavu, kada zajednički život iz različitih teških razloga postaje praktično nemoguć, premda i dalje želi njihovo pomirenje. No, oni nisu slobodni da sklapaju novu vezu, osim ako je njihov brak ništavan, te kao takav proglašen od crkvene vlasti.

Crkva ne priznaje građanski brak rastavljenih osoba. Oni ne mogu pristupiti svetoj pričesti, niti preuzeti određene crkvene odgovornosti. 

You may also like...

Ostavite odgovor